Earth run 2022, dnevnik trke, dan drugi

Jutro na Malom Platku. Vjetar puše, što bi rekli, probija do kostiju. Tko će prvi? Ajde ja ću – kaže, tko drugi nego Ivan Jelavić. Počeli smo ga zvati Ivan Prvi. Koliko ćeš? Koliko treba, može pedeset za početak. Ajde, evo ti trideset za početak…

Jutro na Malom Platku. Vjetar puše, što bi rekli, probija do kostiju. Tko će prvi? Ajde ja ću – kaže, tko drugi nego Ivan Jelavić. Počeli smo ga zvati Ivan Prvi. Koliko ćeš? Koliko treba, može pedeset za početak. Ajde, evo ti trideset za početak…

I krenuo Ivan Prvi. U zimskoj jakni, ravno u vjetar, prema Vrbovskom odakle skrećemo u smjeru juga do NP Plitvička jezera.

Nakon prvog ubitačnog dana, dana otriježnjenja i osvještavanja naših godina proizvodnje, prilično rezervirano smo birali svoje kilometre. Ali kad bi krenuli… Opet smo postali nezaustavljivi.

Kroz Gorski Kotar, poprilično pustu Liku i „nesvrstani“ Ogulin, dogurali smo do Saborskog. Još samo desetak kilometra do NP Plitvička jezera. Opet Ivan Prvi koji je i danas sakupio pedeset kilometara.  

Svi smo ispunili svoje norme, preko 20 km. Elan nam se vraća. Ponovo nas veseli onaj ludi osjećaj – beskrajna cesta, pogled u daljinu i samo tap tap tap… hipnotički zvukovi koraka. Prostor postaj naš!

Spavamo u Otočcu, a sutra se vraćamo na završnu/početnu poziciju.

A 1997. godine

Dan drugi, etapa Risnjak – Plitvička jezera, 155 km

 

Ustajanje u 7.00, jutro tiho, bijelo, predivno – ali za neko drugo doba godine. I dalje sniježi. „Bit će ludo“ veselili su se trkači, a zaposlenici NP-a i novinari HRT-a samo su kimali glavom. Nastaviti ćemo, ako uspijemo uvjeriti načelnika policijske uprave da mi to možemo. Cesta kroz Sungerski Lug prekrivena je visokim snijegom i još višim zapusima. Tražimo nove putove do Plitvica. Telefonski razgovori, pregovori, išÄekivanje…

 

Oko 8 sati dobivamo zeleno svjetlo. Nastavljamo, ali opet ne kompletni: dio tima ima zadatak pretrčeti prvih 130 km, dio čeka vozilo NP-a s kojim će se priključiti trci i otrčati posljednjih četrdesetak kilometara današnje etape, a Sanja s vozačem kreće po minibus – treba ga što hitnije popraviti i priključiti trci – bila je to avantura iz jedne druge priče.

 

Unatoč snijegu, sve je teklo po planu, sve do Ličkih Jasenica. Usred beskrajne šume, prethodnica je naišla na kraj puta – mjesta na kojem se ralica jednostavno okrenula. Dok su se trkači približavali tom mjestu, Ervin se panično vratio do najbliže policijske postaje (kontejner s policijskim oznakama) – 20 km niže je kraj ceste, ne može se dalje! Ozbiljni policajac se dohvatio radio stanice, obavio kratak razgovor sa šefom. „Šef kaže da je cesta čista.“ „Ali sad smo bilo dolje i nije! Prekrivena je s najmanje 70 cm snijega.“ „Ako nije, bit će. Bez brige.“
I bila je. Put nam je probila ralica iz suprotnog smjera. Organizator je dobio samo još jednu u nizu policijskih lekcija –treba im vjerovati!

 

Umorni, mokri, promrzli trkači odlaze u Plitvice, a na cesti ostaje Ervin s policijskom pratnjom. Još sam 30 kilometra. Desetak km pred Plitvicama policijska pratnja dobiva obavijest: „Trka se prekida…“  Ervin to nije mogao prihvatiti. Rekao im  je: „Sakrit ću oznake trke i nastaviti na vlastitu odgovornost.“ Policajci su, nakon kratkog razgovora i par pogleda na luÄ‘aka sa zaleÄ‘enim obrvama, odlučili: „Idemo dalje.“

 

Oko 22 sata, napokon još jedan, više nego zaslužen odmor – za trkače. Organizator treba riješiti još neke probleme: minibus je popravljen, napustio je Rijeku, pred Senjom izgubio kotač, ponovo popravljen i opet zaustavljen. Ovaj put zbog bure koja je zatvorila Jadransku magistralu.

 

Što nam donosi sutra?